Kako spasiti brak: što se stvarno može učiniti kad je odnos u krizi

Kako spasiti brak obično nije pitanje koje netko postavi mirno, u sredini dana. Postavlja se navečer, poslije još jedne šutnje za stolom ili još jedne svađe koja je krenula niotkuda, kad se ozbiljno pomisli: možda je ovo kraj. Pitanje koje onda ostane nije apstraktno. Glasi: postoji li nešto konkretno što se stvarno može učiniti, ili je iskrenije priznati da je gotovo.

Ovaj tekst ne nudi jedan trik ni obećanje da će brak biti spašen ako se odradi pet koraka. Umjesto toga donosi ono što istraživanja o radu s parovima stvarno pokazuju, uz jasno rečeno što ne pokazuju, jer polovične informacije u ovakvoj odluci štete više nego iskren odgovor.

Što “spasiti brak” zapravo znači

Kad netko kaže da želi spasiti brak, obično misli na povratak na stanje prije krize, kao da se kriza može izbrisati. To rijetko tako izgleda u praksi. Ono što se stvarno postiže radom na odnosu nije brisanje onoga što se dogodilo, nego promjena u tome kako dvoje ljudi jedno drugom prilaze otad. Konkretno, to znači da svađa koja bi inače krenula od optužbe i završila šutnjom drugačije teče: netko od dvoje uspije reći što ga zapravo boli, umjesto da to zvuči kao napad na koji se mora odgovoriti obranom.

Je li prekasno?

Ovo je pitanje koje najviše koči, pa vrijedi pogledati što o njemu kaže istraživanje, ne dojam. Jedno od rijetkih koje prati parove dugoročno pratilo je 134 para koji nisu bili u blagoj krizi nego ozbiljno i dugotrajno u teškoćama, kroz osam mjeseci rada i zatim pet godina poslije. Pet godina kasnije, otprilike polovica tih parova bila je klinički značajno bolje nego na početku. Otprilike svaki četvrti par, oko 26 do 28 posto, razveo se ili rastavio u međuvremenu.

Oba broja stoje zajedno namjerno. Rad na odnosu koji je ozbiljno u krizi nije rijetkost bez rezultata, ali nije ni jamstvo. To nisu podaci iz kratke procjene neposredno nakon završetka rada; riječ je o parovima koje su istraživači pratili pet godina. Podaci iz tog istraživanja govore da “prekasno” rijetko znači ono što se u tom trenutku osjeća.

Mogu li nešto učiniti ako partner ne želi doći?

Ovo je pitanje koje se u praksi postavlja gotovo jednako često kao prvo. Odgovor iz istraživanja je pošten i djelomično neugodan: možete doći i sami, i to će vam pomoći, ali ne nužno odnosu.

U jednom istraživanju osoba koje su same prošle program rada na odnosu, dio njih upravo zato što partner nije htio sudjelovati, zabilježile su poboljšanje kvalitete života, funkcioniranja na poslu i doživljaja vlastitog zdravlja. Ono što se u istom istraživanju nije popravilo samo od sebe je funkcioniranje samog odnosa. Za promjenu u odnosu, prema ovom nalazu, doista treba dvoje. To je vrijedno znati unaprijed, umjesto da se otkrije nakon mjeseci truda koji je otišao u jednom smjeru. Riječ je o manjem, pilot istraživanju provedenom kroz online program, ne uz razgovor uživo, pa je to smjer, a ne konačna riječ.

Dolazak sam, dakle, nije uzaludan. Samo nije isto što i rad na braku, i ne treba ga tako prodavati ni sebi ni partneru.

Zašto zajednički rad pomaže više kad je problem u samom odnosu

Prethodni nalaz vrijedi za sam odnos, ne za osobu koja ga nosi sama, pa se prirodno postavlja pitanje zašto. Pregled dokaza koji se objavljuje već dvadeset pet godina nalazi da je, baš kad je problem relacijski, rad s parom djelotvorniji od individualnog rada. Ne zato što bi individualni rad bio beskoristan, nego zato što se problem koji nastaje između dvoje ljudi teže rješava kad u prostoriji sjedi samo jedno od njih. Vrijedi odmah reći i granicu: riječ je o pregledu koji sabire tuđe studije, ne o vlastitom istraživanju, a autor sam upozorava da takav pregled može biti pristran prema pozitivnim zaključcima. To ne obara nalaz, ali ga čini razboritim za citiranje, ne apsolutnim.

Kada ovo nije prvi korak

Ako u odnosu postoji nasilje, prijetnja ili neposredna opasnost, ovo nije odgovarajući prvi korak. U neposrednoj opasnosti pozovi 112. Rad s parom pretpostavlja da oboje mogu govoriti slobodno, a ondje gdje to nije slučaj, prvo pitanje je sigurnost, ne odnos.

Isto vrijedi kad je jedno od vas u akutnoj psihičkoj krizi koja traži medicinsku ili psihoterapijsku pomoć. Tada se prvo rješava to, a razgovor o braku dolazi poslije.

Što možete napraviti prije prvog razgovora s trećom osobom

Kad je odnos u krizi, korak koji najviše pomaže rijetko je veliki gest. Prije nego bilo tko treći uđe u priču, korisno je iskreno si odgovoriti na jedno pitanje: je li ijedno od vas dvoje trenutno spremno nešto konkretno promijeniti u načinu na koji razgovarate, ili obje strane čekaju da se promijeni ona druga. Taj odgovor može pokazati postoji li spremnost za zajednički rad i dati smjer sljedećem koraku.

U bračnom i partnerskom savjetovanju u DAM Centru taj razgovor ima strukturu i vodi ga netko izvan situacije, ali ne obećava ishod. Kako izgleda taj rad i kako se dogovara prvi susret, opisano je na stranici o bračnom savjetovanju.

Ako napetost u odnosu traje tjednima i utječe na spavanje, raspoloženje ili svakodnevno funkcioniranje, obrati se liječniku ili stručnjaku za mentalno zdravlje. Ovaj tekst je informativan i ne zamjenjuje stručnu procjenu.

Česta pitanja

Može li se brak spasiti ako samo jedan od dvoje želi?

Dolazak sam pomaže osobi koja dođe, njezinu funkcioniranju i doživljaju vlastitog zdravlja, ali istraživanja ne pokazuju da sam po sebi popravlja odnos. Za promjenu u samom odnosu potrebno je sudjelovanje oboje.

Kada je prekasno pokušati spasiti brak?

Prema dugoročnim istraživanjima, i parovi koji su bili ozbiljno i dugo u krizi u velikom broju slučajeva pokazuju značajno poboljšanje i godinama poslije. “Prekasno” je rjeđe činjenica, a češće osjećaj u trenutku najveće iscrpljenosti.

Ima li smisla savjetovanje kad je razvod već dogovoren?

Ovisi što se time želi postići. Ako je cilj vratiti odnos, korisnije je krenuti prije nego odluka postane konačna. Ako je odluka već donesena, razgovor uz treću osobu i dalje može pomoći da se rastanak provede s manje štete, osobito kad su u pitanju djeca, ali to je onda drugačiji razgovor od pokušaja da se brak spasi.

---

Autorica: Ana-Mari Šerfezi, certificirana terapeutkinja autogenog treninga (HDATHT, GAT, DGäEHAT), s više od 25 godina iskustva u edukaciji i terapijskom radu. Vodi bračno i partnersko savjetovanje, Temeljne konstelacije i individualni rad u DAM Centru. Stručno pregledao: Dubravko Žigman. Više o voditeljima na stranici O nama.